03/29,2010
posle 3 nedelje
skoro 3 nedelje od kako ga nisam video, a i dalje sam skroz zaljubljen... večeras čak imam utisak da mi je još gore, možda i zbog ovog meseca koji dostiže puno snagu za jedno veče... kako me je sjebala ova zacopanost, a nisam to tražio ni malo... svi drugi momci su bledi naspram same pomisli na Acu...
Da imam gumicu, najradije bih izbrisao ono veče kad sam ga upoznao, izbrisao bi i sve one moćne susrete, izbrisao i svako sećanje na njegov vreo dah i čvrsti stisak oko struka, izbrisao bi i ove noći kada me uhvati taj osećaj u stomaku, izbrisao bih i svu tu gordost i nezainteresovanost koju osećam prema svetu kad izađem napolje jer mi se samo on mota po glavi, najslađe bi obrisao sećanje na taj njegov zavodljiv pogled i utisak da se vreme uspori kad ga gledam u oči...
Sad se samo širim, jer da dođe dobra vila i baci sad jednu takvu gumicu ispred mene ne bi imao snage da je upotrebim. Nepomičeno bi gledao ispred sebe u gumicu, i žalio što sam kukavica. Skroz sam mazohista... Drago mi je da postoji neko poput njega, pa makar i ne bio moj. Volim samu ideju da tamo negde u ovom velikom gradu, ili negde dalje, ispod neba sa punim mesecom spava on. I nadam se da slatko spava, i da je srećan. 
... potajno se nadam, da ću sada kad legnem da spavam sanjati nešto, nešto možda baš o njemu, i da će moje srce shvatiti neke stvari, da će se malo opustiti i dozvoliti da te jake emocije prema njemu malo izblede. Potajno se molim da će novi dan doneti olakšanje, i da ću misliti na nešto drugo kad se probudim, a ne o njemu. Prizivam onaj osećaj olakšanja, koji je nekako rodi sam od sebe. Jednog jutra ustanem, i ... PUF! odjednom se osećam nekako dobro, nemam više to stezanje u stomaku, stomak mi je slobodan, pogled mi leti, dah je lak, sunce sija, novi je dan, novi izazovi! ;)